Prekrivena uglavnom stoletnom hrastovom sumom, planina Vencac dominira nad Sumadijom, a u nedrima krije ogromne naslage mermerne rude cije rezerve jos nisu do detalja utvrdjene.
Prvi kopaci bili su mestani Brezovca i susednih sela koji su vadili kamene gromade za nadgrobne spomenike.

Planinu su pohodili jos paleolitski ljudi iz pecine Risovaca, stanista pracoveka neandertalca, a naseljavali su je kasnije Iliri i Rimljani. Vencac je lezao na putevima varvarskih nadiranja sa Istoka i na drumovima vizantijskog uzmicanja pred najezdom Slovena. Ulazio je u granice velikih srednjevekovnih drzava i upoznao vladavinu Osmanlija...

Vencac je pravi fenomen. Posle ovih istorijskih dogadjanja otvorila je svoju riznicu, pa je tako poceo sa radom majdan mermera 1904. godine. Prvi blokovi tog belog mermera ugradjeni su u mauzolej na Oplencu - zaduzbinu kralja Petra I Karađordjevica.
To je u ono vreme bio najluksuzniji kamen sa posebnim sjajem i lepotom koji se tada mogao naći u kraljevstvu.

Zbog ekskluziviteta, mermer sa planine Vencac veoma je trazen u svetu. Osim trgova i spomenika u Njujorku, Parizu, Amsterdamu, Moskvi, Buenos Ajresu, Dakaru, Rimu, beli mermer Vencaca ukrasava fasade i enterijere jednog krila Bele kuce u Vašingtonu, postolje spomenika Slobode u Njujorku, od njega je napravljen veliki obelisk u centru Buenos Ajresa, kao i fasade aerodroma i muzeja u Kairu, Tokiju, Beogradu...