Na jugoistocnoj periferiji Arandjelovca, sa desne strane recice Kubrsnice, uzdize se brdo Risovaca sa pecinom, znacajnim arheoloshko-paleontoloshkim i speleoloshkim nalazistem. Dugogodisnjim istrazivanjima risovacke pecine otkriveno je obilje fosilizovanih ostataka faune ledenog doba, kao i tragovi materijalne kulture neandertalskih lovaca-artefakta od kamena i kosti, koja potvrdjuju paleolitsku starost ove stanice.

Sistematskom analizom osteoloskog materijala determinisano je preko 20 vrsta sisara, pretezno pripadnika toplodobne stepske faune-pecinski medved, pecinski lav, pecinska hijena, divlji konj, divlji magarac, sumski jelen, dzinovski jelen, divlje govece, vuk, lisica, dabar itd., dok su samo tri zivotinje izraziti predstavnici hladne klime-runasti nosorog, mamut i bizon. Starost otkrivenih kostiju procenjuje se na oko 30.000-100.000 godina.

Fosilni covek starijeg kamenog doba svoja orudja je izradjivao od kamena i kostiju ulovljenih zivotinja svesno koristeci svoju inteligenciju u teskoj borbi za sopstveni opstanak i odrzanje svoje vrste u celini i baveci se lovom kao osnovnim zivotnim opredeljenjem. Kulturni inventar Risovace dao je vazne odgovore za arheolosku nauku, pre svega, jer je potvrdio postojanje paleolitskih kultura i na podrucjima juzno od linije Sava-Dunav i pruzio nove dragocene podatke o nacinu zivota praistorijskih ljudi.

Risovaca spada u proste pecine (cini je jedan kanal duzine 135 m) nastale radom podzemnih voda. Svrstava se u red suvih pecina sa malo prokapnih voda i konstantnom temperaturom od 10 -12 0C, nezavisno od godishnjeg doba.

S obzirom na arheoloski znacaj, paleontolosko bogatstvo i znatne prirodne vrednosti, pecina Risovaca je 1983.godine proglasena kulturnim dobrom od velikog znacaja, a 1995. je sa okolnim prostorom od oko 13 hektara, stavljena pod zastitu kao spomenik prirode i kategorije. Risovaca je uredjena i otvorena za turisticke posete septembra 1978.godine, a sve u cilju da se taj davnasnji beleg zivota i kulture naseg dalekog pretka iz ledenog doba sacuva za sadasnjost i buducnost kao svedocanstvo o neprekinutim ljudskim korenima starim 50.000 godina.